Epilepsija u doba korone

o tri skupine ljudi i kako te epilepsija svačemu nauči

 

Korona prolazi upravo onako kako sam i mislila da će proći/prolaziti (jer još uvijek nismo stisnuli tipku delete na virus, ma koliko njih željelo vjerovati u to).

 

Poučena iskustvom s epilepsijom znala sam da će se ljudi podijeliti na tri skupine:

Prva skupina će slušati struku, jer ipak, struka služi nečem. Činjenica jest da se i ta struka na kraju politički raslojila, ali većina nas poznaje barem jednog medicinskog djelatnika kog se moglo pitati za mišljenje. Umjesto da se konzultira Facebook, recimo.

U tu skupinu spadaju ljudi koji će imati razumijevanja za moja načeta pluća, jednako kao što imaju i za Johnnyija. To su ljudi koji će pitati: „Koliko je za tebe ova stvar rizična?” A ne ustvrditi: „Ma to je obična viroza, šta ti može bit od toga?!”

Ukratko, za njih se može reći: to su ljudi koji će pitati.

 

A ne donositi zaključke na temelju „pouzdanih izvora” „koji se kriju od nas”. Na internetovima. Tako se dobro kriju da ih svatko može pročitati i smjesta postati stručnjak područja po izboru.

Kao druga skupina.

 

Skupina koja mi za Johnnyija veli: „Sve je to u tvojoj glavi”, izmišljeno, poput opasnosti od nekog nevidljivog virusa. Virusa koji ionako kosi „samo stare i one koji su već bolesni”, pa to i nije neki gubitak. Ona koja mi kaže: „Trebala bi se malo više potruditi” i staviti Johnnyija na delete, kao što su oni stavili virus. Jer nisu stari i bolesni, pa je to samo obična prehlada.

Piše na internetovima.

A taji se od nas.

U tu skupinu spadaju i oni koji će „preuzeti rizik na sebe” ne shvaćajući, kao ni antivaxeri, da time rizik prosljeđuju na nas, ne zadržavajući ga za sebe. No, kao što će svaki pošteni antivaxer (a njih se pojavila cijela hrpa tijekom ovog perioda, zato ih i spominjem) reći: „Šta nekoga briga što se ja ne cijepim? Ja sam proučio…” ne shvaćajući kako već samo pitanje „Šta nekoga briga što se ja ne cijepim?” ukazuje kako nije proučio.

Jer da jest, ne bi omanuo saznati što znači procijepljenost i koliko je ona bitna za one koji iz bilo kojeg razloga ne mogu primiti cjepiva.

Ljudi iz ove skupine se informiraju na mjestima sumnjive znanstvene reputacije i donose odluke po svojoj savjesti. Koja neće biti nimalo okrhnuta ako svojim ponašanjem nekog dovedu u opasnost.

I s njima se ne vrijedi raspravljati.

Od njih treba bježati.

Jer su zbog svojih uvjerenja spremni ubiti.

I pritom bit savršeno nesvjesni da ono što čine − bilo to naglo buđenje, necijepljenje, ne držanje razmaka − nekog može stajati života. Bukvalno. Ne, ne pretjerujem.

 

I to je ono što tu skupinu čini izuzetno opasnom. I meni osobno vrlo jezivom.

Upravo ta nesvjesnost.

Jer to su, manje-više, dobri ljudi. Ljudi koje svatko od nas poznaje, sreće na ulici, kaže „Dobar dan”. Ljudi koji će ti otvorit vrata haustora kad te vide s hrpom vrećica u rukama, koji će te pustit preko reda jer imaš samo šampon u košari, a oni opremu za cijeli bataljun u kolicima.

Dragi ljudi.

S uvjerenjima.

Koja te mogu koštat života.

 

Treću skupinu čine, kako ih ja zovem, prijelazni slučajevi.

Oni koji će, kad im veliš da te se ne smije naglo buditi, reći da razumiju. Pa ćeš se ti ponadati. Koji će ti nakon par dana reći da zapravo to i nije tako strašna stvar i da se samo trebaš naučit nositi s njom. Koji će tjedan dva kasnije, prolazeći pored tvoje kuće, sjesti na zvono u deset ujutro jer su bili u susjedstvu i mogli bi na kavu.

U slučaju korone, to su oni koji su se držali pravila prvih tjedan dana. Ako. Koji su shvatili da ta pravila ograničavaju njihov komfor, pa su ih krenuli kršiti (sjetimo se svih onih bez maski, bez razmaka, bez prijavljivanja da su bili u kontaktu sa zaraženima) da bi završili na teorijama zavjere ovog ili onog tipa. Tako svejedno.

Ono što je bitno za ovu skupinu jest otkrit ih na vrijeme.

Odsjeć ih na vrijeme.

 

Jer, ako sam išta naučila iz trideset i kusur godina iskustva života s epilepsijom: ljudi se neće promijeniti. Ne zbog drugih ljudi. Ne zbog njihove dobrobiti.

I ako se ne čuvaš sam, nitko te neće čuvati.

Osim prve skupine.

Prva skupino, hvala!

 

 

 

U idućem nastavku:

Nešto sasvim drugačije