legende


Moj prvi lov na legendu uslijedio je nakon pročitane Gričke vještice, kad sam došla u Zagreb s pomno ispisanim nazivima ulica (odavno nepostojećim) i planom Zagreba kakav je bio nekad (sveden samo na Gradec i Kaptol) rukom nacrtanim, u potrazi za Krvavim mostom. 

Imala sam deset godina i bila vrlo odlučna naći most koji je spajao Gradec i Kaptol. I našla sam ga, barem djelomično. Mosta više nije bilo, ali se na njegovom mjestu nalazila ulica s imenom koje je potaklo daljnji lov:

Krvavi most. 

Ostalo je, manje više, povijest. Kad odrastaš putujući na relaciji Zadar-Zagreb-Ljubljana nije problem loviti stare predaje, zanimljivosti i legende. Sva tri grada, a i ovi u kojima sam se povremeno zaustavljala, nude ih obilje. 

Krvavi most

Krvavi most, nekad most, sada ulica, moj prvi ulov

“Tečajem viekovah mnogo je krvavih borbah bilo na tom mostu, nu od koje mu je potekao današnji naziv, to nam nije točno poznato.”

krvavi most

Malo ih je koji znaju da uz ulicu Medveščak, postoji i jedan drugi Medveščak. A upravo taj je Medveščak izvor Legende o Krvavom mostu.

Potok Medveščak, poznat još i kao Crikvenik, izvire na Medvednici iznad Kraljičinog zdenca. Pod zemlju prelazi kod Ksaverske ceste, te teče dalje, između ostalog, i ispod sadašnje Tkalčićeve ulice, koja se do 1913. godine zvala Potok.

Ne tako davno, Medveščak je razdvajao Gradec i Kaptol, a današnju Tkalču su krasili mlinovi, većinom na kaptolskoj strani. A gdje bijahu mlinovi, bilo je i para i zato su stanovnici Gradeca loše gledali na svoje susjede. Što zbog mlinova, što zbog mnogih drugih povlastica koje je Kaptol, za razliku od Gradeca, imao.

“„Pisani most“ bješe bo crveno obojadisan, a to je današnji Krvavi most. Kako se je vjerovalo obće do danas, to je već koncem XIII. vieka taj most prozvan bio krvavim i to sa sliedeće zgode. Za vrieme borbe Andrije III. sa anžuvinskom kućom o hrvatski i ugarski priestol upravljaše Medvedgradom i njegovom posadom kastelan Gardun. Taj, jer je zahtievao od Kaptola i gradjanah zagrebačkih obskrbu za svoju posadu, kad su mu jedni i drugi konačno odbili, saleti iznenada sa svojom posadom, kojoj su se pridružili i pobunjeni seljaci na Zagreb, te udari na Kaptol, oplieniv ga ljuto; kad je htio prieko Medvešćaka prodriet u gradsku obćinu, dočekaše ga ovdje naoružani građani. Na samom mostu bijaše najžešća bitka, te Gardun bude potučen, uhvaćen i kralju predan. Od te bitke, vele, da se i taj most prozvao krvavim.

Ali toga ne bismo mogli uztvrditi, pošto se on jošte u XV. vieku (1472. g.) naročito spominje samo pod imenom „Pisani most“.

Tečajem viekovah mnogo je krvavih borbah bilo na tom mostu, nu od koje mu je potekao današnji naziv, to nam nije točno poznato.”

​Citat iz knjige Monumenta historica civitatis Zagrabiae. Povijesni spomenici grada Zagreba, Ivan Kristitelj Tkalčić, Emilije Laszowski, 1889.

 

Orsia

 

orsia

Priča o Krvavom mostu našla je svoje mjesto u romanu o Orsiji, gradu smještenom u dubinama Medvednice:

 

Iako knjižnica “Marija Jurić Zagorka” (Nika ju je uporno zvala knjižnica “Krvavi Most” po ulici u kojoj se nalazila) nije bila knjižnica najbliža Bukovcu, Nika ju je najviše voljela i zato joj nije bilo teško dolaziti sve do centra grada ne bi li se našla okružena drvenim policama i stalažama prepunim knjigama, uskim stepenicama koje su vodile na još uži gornji dio knjižnice, tajanstvenim kružnim stubištem koje se gubilo u podu knjižnice… sve je to činilo “Krvavi Most” drugačijim od ostalih knjižnica.

“Knjižnica ko knjižnica!” rekla je Matea kad ju je Nika prvi put dovela ovdje.
“Nije! Drugačija je.”
“Po čemu? Ima knjige ko i sve ostale.” Vitka i visoka, Matea se okretala oko svoje osi, tražeći neki znak posebnosti knjižnice. Ne našavši ga, spustila je pogled prema Niki i slegnula ramenima.
“Nije stvar u knjigama…” pokušala je objasniti Nika. “Ima nešto u njoj, nešto toplo, nešto posebno.”
“A da? Kaj to?” Matea je sad već motala pramen crvene kose oko prsta, dajući tako Niki do znanja da je rasprava o posebnosti “Krvavog Mosta”, prema Mateinu mišljenju, potpuno bespredmetna.
“Možda… atmosfera. Si ikad došla negdje i pomislila: tu sam već bila? Ili: tu se osjećam ko doma?” Nika je gledala u Mateu koja je digla obrvu.
Reći će da sam luda, pomislila je tad Nika i odmahnula rukom.
“Nema veze. Zaboravi.”
“Ne, ne, ne. Sad si me zaintrigirala. I zašto se zove ‘Krvavi Most’ uopće? Vampirska knjižnica, je l’, Nikač?” Matea je stisnula oči i iskesila očnjake prema Niki.
“Dođi gore”, umjesto odgovora, Nika je tada prijateljici pokazala stepenice i obje se popeše na gornji kat, ako se tako mogao nazvati uski prostor ograđen s jedne strane policama, a s druge ogradom
koja je omogućavala pogled na donji dio male knjižnice.
“Uuuuuu, najs!” bio je to jasan znak da se Matei svidio pogled i Nika je bila ponosna na svoju knjižnicu u tom trenutku. Malo je stvari bilo na koje je Nika bila ponosna i koje je mogla podijeliti sa
svojim prijateljima. Ova knjižnica bila je jedna od tih stvari i zato joj je bilo stalo da Matea shvati koliko je ovo mjesto posebno.
“Krvavi Most je zapravo ulica, ova tu što spaja Radićevu i Tkalču. Zove se tako jer je nekad tu bio most prek potoka koji je tekao između Kaptola i Gradeca. Zvao se Medveščak ili Crikvenik. Potok, je l’. Stanovnici ta dva, hmm, sela? Kvarta?” Nika je tražila pogodnu riječ kad je Matea uletjela sa:

“… ta dva dijela budućeg Zagreba”. Nika se nasmiješila prijateljici koja je sad proučavala knjige i pogledavala u Niku, čekajući nastavak priče.
“Dakle, ovi s Kaptola i ovi s Gradeca su se stalno neš klali i onda su se jedan dan pomirili i izgradili most prek potoka i ukrasili ga cvijećem i kaj ja znam čim. I sve je bilo pet dok se nisu opet poklali, i
krv je potekla prek tog mosta i otada se on zove Krvavi Most. Potoka više nema, ali je ime ostalo.” Uživljena u staru legendu, Nika nije niti zamijetila da je Matea prestala prekopavati po knjigama i svoju pažnju potpuno usmjerila na priču.
“Ma daj, Nika! I ti se još pitaš zakaj ti je ovo mjesto mrak! Pa mora bit kad ima tak mračnu prošlost!” Matea je vrtjela glavom zagrlivši prijateljicu.
“Ma nije samo to…” mumljala je Nika u Mateinu majicu.
“Okej, nije samo to”, Matea je ispustila Niku iz zagrljaja i okrenula se po uskom prostoru kata dodavši zamišljeno: “Ali, da, fakat, ima neš u ovoj knjižnici…”

 

sa svih strana pomalo


Iako si stalno obećajem da ću sve što sam prikupila posložiti po nekom redu i redoslijedu, ili, ako ništa, po mjestu radnje, do dana današnjega to se nije dogodilo.

Sve moje blago je i dalje na okupu, a jedini kriterij po kojem se sakupljene predaje, zanimljivosti i legende razlikuju međusobno jest da li su ili ne (zasad) našle svoje mjesto u nekoj priči ili romanu.

crna kraljica

 

 

 

medvedgrad

Većina legendi o Crnoj kraljici vežu se za ovaj nikad osvojeni grad smješten na brdu Mali Plazur koji je promijenio 107 vlasnika u sedam stoljeća svog postojanja.

Medvedgrad

 

 

Medvedgrad

Kraljičin zdenac

 

 

crna kraljica

 

Iako postoji puno priča o Crnoj kraljici, zloglasnoj gospodarici Medvedgrada, ne postoje povijesni dokazi koji bi dokazali o kojoj se vlasnici točno radi.

Crna Kraljica

 

 

 

 

Ukleta bolnica Brestovac

Spisateljski zmajevi

hrvatska dama s kamelijama

Tužna priča o ljubavi Milivoja Dežmana i Ljerke pl. Šram zbog koje je 1909. godine izgrađena bolnica za plućne bolesti na Brestovcu, prva specijalizirana bolnica te vrste na jugu Europe.

Brestovac

Bolnica Brestovac

Gospa od Zdravlja

 

 

 

Gospa od Zdravlja

 

 

Na samom kraju Kalelarge nalazi se crkva Gospe od Zdravlja, poznata po slici Gospe Blaža Jurjeva Trogiranina iz 15. stoljeća koja je na zaziv Zadrana spasila Poluotok.

 

Gospa Od Zdravlja