nit, početak

 

nit po nit


Sve je počelo s nekoliko starih novinskih članaka.
Nije prošlo puno vremena i postala sam pravi kolekcionar priča iz davnina, ispisanih starinskim jezikom nepoznatih novinara.
Doskora se skupila sasvim pristojna količina što članaka, što knjiga o povijesti dugoselskog kraja i okolice. Skupila i nastavila rasti. Rasti i stvarati jedno sasvim drugo selo, Ukleto Selo. Selo satkano od priča, ali opet stvarno, jer potku svake od njih čini stvarni povijesni događaj.  

 

I kao što su članci i knjige stvorili priče, tako su priče stvorile slike. Slike Sela koje postoji i ne postoji. Sela koje je vidljivo i nevidljivo istovremeno. Sela koje se može promatrati očima Magde, Tkalje koja je Ukleto Selo satkala, birajući samo dijelove Stvarnosti koji joj odgovaraju.  Ili očima Martina, kojem je Stvarnost, bilo ona stvarna ili istkana, crno-bijela, tek ponekad okrznuta grimizom ili zlatom.  

 

“Nit, Početak” ukazuje upravo na tu spregu između pročitanog i viđenog, viđenog i doživljenog, doživljenog i zamišljenog stoga što predstavlja sve ono što Ukleto Selo zapravo jest. Tkanje istkano od povijesnih činjenica – pravih priča, Magdinih priča – nepravih priča, i Martinovog i Magdinog viđenja onog što su zajedno stvorili. 

 

 

 

 

 

 

 

thread by thread poster

 

 

O izložbi

Prodorno promatranje kao slušanje s poštovanjem

 

Vladimira Becić je jedinstvena i senzibilna umjetnica usmjerenog, artikuliranog pogleda. Isprva se bavila kreativnim pisanjem, kratkim pričama i romanima. S vremenom, za nju, jednostavno iščitavanje slova pretočenih u rečenice, te naslova proširenih u priče, postalo je ograničeno u komuniciranju vlastitih kreativnih potencijala čitaocima. S uvjerenjem da iznijansirane emocije traže slušanje puno poštovanja, proširila je svoje djelo vizualnim pristupom. Taj je pristup filigranski izvezen, preciznim i nježnim potezom, formom i bojom. Slušajući vibracije svog zapretenog bića njezina ruka hvata kist i slike se pojavljuju jedna za drugom. Iznijansirane emocije protagonista priče, do malo prije prikrivene u dnu teksta, postaju dostupne u “koncentriranom promatranju”, dok povratak tekstu osnažuje cjelovito shvaćanje svake slike.

U kuratorskom konceptu, suočavajući se sa serijom “Nit po nit” Vladimire Becić, prihvatili smo kao nužnost ideju poistovjećivanja s plesačima koji su se oslobodili ograničenja tijela povezivanjem muzike i prostora; ili s kompozitorima koji su se odvojili od tonalnosti i strukture sublimirajući nove teksture, ritmove i osjećaje. Sinteze moramo osnaživati. Jedino tako možemo pomoći čitaocu da se snažno zagleda u suštinu sve i jedne slike, baš kako se umjetnica nadala, jer tek tada s poštovanjem ćemo čuti svaki nježni zov iz dubine autoričine riječi.

Naravno, gledaoc zaljubljen u čitanje uvijek se može povoditi putokazima teksta. Netko drugi pak može preusmjeravati pažnju te osluškivati tanke pruge, poteze i teksture triptiha, njihovog slikarskog jezika punog značenja. U svemu tome suštinski će se shvatiti umjetničin napor da se oslobodi horizontalnih linija teksta, tih dalekih ali moćnih šapata.

 

Dakle, pozivamo vas da zajedno promatramo Vladimirine nježne glasove kako bismo bolje osluškivali njezine slike.

 

Kustoski tim Akademije Čaja-Lutajuća Umjetnost s Tingting Li

 

Gazing fiercely as respectful listening

Becić is a unique and sensitive artist with a focused and articulate eye. Early on she was engaged in creative writing, short stories and novels. After continuing in this vein, she found that simply reading text – from letter to sentence and from title to story – could not fully communicate her creative thinking to her readers. Convinced that nuanced emotions required deep, respectful listening, Becić thereupon tried a fine-spun, visual approach, precise and subtle in brushstrokes, form and color. Her hand, listening to her innermost being, started to pick up the brush, painting one image after another. The protagonists’ nuanced emotions, previously buried deep within the bottom of the text, became available through ‘concentrated staring.’ A subsequent return to the text only then encourages its perception as part of the general appearance of her images.

Confronting Becić’s “Thread by Thread” series as curators, we consider it necessary to be like dancers liberating themselves from bodily limitations by connecting music and space, or composers who break with tonality and structure by merging new textures, rhythms and sensations. We must encourage synesthesia. Only then can we help the readers gaze fiercely into the essence of each and every picture, as the artist hoped. And only then, can we respectfully listen to the subtle calls within Becić’s words.

 

Naturally, viewers who love reading can still be guided by the clues of the text. Or they can change directions to focus on listening to the thin strips, strokes and textures of the triptychs, their “meaningful language of painting.” From these, viewers can profoundly perceive the artist’s immersive efforts to set free from horizontal textual lines, faint and yet powerful whispers. So, we invite you to gaze with us at Becić’s faint voices to better hear her images.

 

Wandering Art Tea Curating Team with Tingting Li

Zlatni dječak i zlatna djevojčica-Magda

Zlatni dječak i zlatna djevojčica – Magda

Isprepletene niti Vladimire Becić

 

“… Izložba je vrlo neobična, jer su radovi prezentirani na jutenoj podlozi koja “lebdi” u izložbenom prostoru i navodi promatrača na kružno kretanje prema samom centru prostorije odnosno srži same izložbe. Posjetitelji naizmjenično čitaju fragmente tekstova iz knjige i promatraju akvarele te primajući poticaje kroz slikovno-tekstualne triptihe grade vlastite priče inicirane sadržajem kojeg su primili. 

Izbor samih tekstualnih segmenata je izuzetno upečatljiv, prisutna je snažna atmosferičnost samog teksta, koju odlično prati i vizualno nadopunjuje liričnost i suptilnost akvarela. Sami likovni radovi variraju od pejzaža do posve apstraktnih bilješki ostavljajući promatraču slobodu konačnog utiska. Tekstualne i likovne segmente izložbe prate dvije isprepletene niti – crvena i crna – koje se simbolički nadovezuju na naziv knjige i ciklus slika, te potvrđuju kontinuitet i isprepletenost ove književno-likovne priče, a ujedno potencijalno nagovještavaju nastavak…”

Dio je ovo osvrta jedine hrvatske nezavisne kustosice i autorice portala za promicanje umjetnosti PerceiveArt

Sonje Švec-Španjol

Nastavak teksta možete naći na linku

više

Više o portalu za promicanje umjetnosti PerceiveArt 

PerceiveArt

 

triptih po triptih

izbliza

 

Devet triptiha, devet zasebnih priča, ispisanih i oslikanih, onako kako ih vide Magda (lijevo) i Martin (desno)