O meni

Vladimira Becić – Artist & Legend Hunter

Kao što rekoh, sve je počelo sa Zagorkom.

Na početku je to bilo samo traženje mjesta o kojima je ona pisala, provjera da li uistinu postoje i ushićenje kad bih otkrila da mogu uistinu hodati njezinim pričama.

Jer, tako sam ja kao dijete (nije da se puno što promijenilo od tada) doživljavala pronalazak svakog mjesta iz knjige koju sam pročitala: kao potvrdu njezine stvarnosti, kao mogućnost ulaska u priču, kao vrata koja je autor (ne samo Zagorka, već i mnogi drugi nakon nje) ostavio nama koji čitamo kako bismo ušli u ispisane svjetove.

Puno kasnije (jer nikad nisam planirala stvarati vlastite svjetove), odlučila sam (svjesno ili nesvjesno) činiti isto. Sve predaje, legende, mitove i zanimljivosti koje sam ikad čula upredala bi u svoje priče. Sva mjesta koja su me se nečim dojmila postala su mjesta radnje mojih svjetova.

Vrata za one koji u njih žele ući.

Vladimira Becić, rođena 1971. godine u Zadru. Nakon završenog studija psihologije radi kao savjetnik za vojnu psihologiju u Ministarstvu obrane RH.

​

Autorica brojnih kratkih i ne tako kratkih priča, od kojih je preko pedesetak našlo svoje mjesto po raznim zbirkama i časopisima. Dobitnica nagrade na natječaju “Simha Kabiljo” Židovske kulturne scene Bejahad 2009. te na West Herzegovina Festu 2019. godine. “The Scythe and the Hourglass” je prva priča objavljena na stranom jeziku u zbirci “Fae Visions of the Mediterranean: An Anthology of Horrors and Wonders of the Sea”, 2016. godine.

​

Roman “Orsia” objavljuje Algoritam 2013. godine. Roman u pričama “Početna nit”, koji objavljuje Gradska knjižnica Dugo Selo 2019. dio je multimedijalnog projekta “Nit, Početak”. Uz roman se nadovezuje i prva samostalna izložba pod nazivom “Nit po nit”.

Roman “Kuća slomljenih lutaka”, jedan u nizu romana iz Sage o Mrazovima, objavljuje Hangar 7, 2019. a kod iste nakladničke kuće nalazi se i zbirka priča “Ključna riječ” koja je u pripremi.

​

Članica je “Živog Ateljea DK”, nevladine organizacije koja promovira umjetnost kao sredstvo edukacije i način aktivizma, “The Wandering Art Tea Academy”, međunarodne udruge ljubitelja čaja i umjetnosti, hrvatsko-japanskog društva “Makoto” i Hrvatske udruge za epilepsiju.

​

Osim pisanja, slikanja i lova na legende kojima se tradicionalno bavi, trenutno radi i na par projekata. “Dnevnik jedne epke” blog je o njezinom iskustvu o životu s epilepsijom kroz 30 godina. “Nit, Početak” polazi od stare periodike koja se pretvara u verbalno-vizualni narativ, svojevrsnu slikoslovnu kroniku jednog vremena. Cilj “Raskršća” je propitivanje kulturološki uvjetovane granice između Riječi i Slike i njihova međusobnog odnosa s fokusom na interaktivnost dvaju medija. “Kamishibai – lisice i čaj” pokušava iznaći kompromis između oprečnih gledišta, u ovom slučaju na lisice i čaj, u raznim kulturama kroz način pripovijedanja koji kombinira usmene, vizualne i tiskane mehanizme pismenosti.

Pasionirani je čitatelj kriminalističkih romana, a i svega ostalog što joj padne pod ruku.