Raskršća
Raskršća

Raskršća

U početku bijaše Riječ. 

Ali, što ako nije bila Riječ? 

Što ako je u početku bila Slika, a Riječ je nastala po njoj, a ne obrnuto?

Stvoriti prvo sliku, a zatim od nje istkati priču činilo se zanimljivim. Pogotovo stoga što sve moje priče, koje god dužine bile, najčešće započinju s nečim viđenim. Slikom, fotografijom, scenom u filmu, prizorom na ulici. Rijetko kad koja priča ima svoje polazište u nečem pročitanom. 

Iako su “Raskršća” krenula kao projekt čiji je cilj bio saznati kako, gdje, kada i zašto je podignut toliki zid između Riječi i Slike, u međuvremenu su se pretvorila u konkretne pokušaje prelaženja ili bar zaobilaženja zida između ispisanog i naslikanog.

Jedan od njih je “Ekologija svijesti”, kolaboracija sa Zorom Davidović, autoricom zbirke kratkih priča i bilješki ‘Mastilo od sipe‘ i ‘Uspon i pad amigdale‘, lirske ispovjedne proze. Za svoje priče sama kaže da su “… rađene po sećanjima plave, detinjasto iskrene, dok se crna potrudila da ih preboji. Slova su kapala u reči, reči u rečenice…kao mastilo. Od sipe.”

A onda je Zora otkrila naslikane ribice… i mastilo je poteklo iz sva tri sipina srca, tkajući ekologiju svijesti.