Zelena kuća
Zelena kuća – Ari i Ori

Zelena kuća – Ari i Ori

 

Nije samo bilje potpunu slobodu u toj kući imalo. Nerijetko su seljani pored kuće prolazili i ispod glasa jedan drugom govorili:

„Tko zna kakvih sve zvijeri unutra ima!”

„Vidi! Nije li to… štakor?!”

„Odista! I to ne neki naš pošteni, domaći, već, već… koja li je to boja uopće?!” Jer eto, rusko-plava boja, koja je u stvari siva, a koju su sasvim mirno kod mačaka prihvaćali, kod štakora je bila neprihvatljiva.

Nisu samo štakori nastanjivali Zelenu kuću, i bili ravnopravni stanovnici, pridonoseći malom domaćinstvu kako su najbolje znali i umjeli. Bilo je tu činčila, degua, gerbila, tigrica, ježeva, pasa i tko zna čega ne.

„Što je to u šalici?!” vrisnula bi tu i tamo pokoja sitna duša, navikla da zuri preko tuđeg plota, a nenavikla na to da i degui imaju pravo na zasluženi odmor. Pa ako ga žele provesti sunčajući se na stolu, rabeći šalicu kao naslonjač, nitko im to zabraniti neće. Ne u Zelenoj kući.